Ima nas!
Ima nas!
Ima nas!
Ima nas!
Ima nas!
Dali ste nam da dišemo! Hvala vam! Ima nas!
Dali ste nam da dišemo! Hvala vam! Ima nas!
Dali ste nam da dišemo! Hvala vam! Ima nas!
Dali ste nam da dišemo! Hvala vam! Ima nas!
This campaign is closed
Ima nas!
Dali ste nam da dišemo! Hvala vam! Ima nas!
Dali ste nam da dišemo! Hvala vam! Ima nas!
Dali ste nam da dišemo! Hvala vam! Ima nas!
Dali ste nam da dišemo! Hvala vam! Ima nas!
Dali ste nam da dišemo! Hvala vam! Ima nas!
Dragi čitatelji i čitateljice, simpatizeri i simpatizerke, prijatelji i prijateljice, crowdfunding kampanja našeg portala danas je završena. U mjesec dana njezinog trajanja prikupili smo novac za rad u tekućoj godini. Točan iznos prikupljenog novca objavit ćemo nakon što podvučemo crtu pod račun protekloga mjeseca. Okvirno možemo reći da je u kampanji prikupljeno, nadamo se, blizu 40.000 dolara. Ono što želimo naglasiti jeste da su vaše donacije, riječi podrške i solidarni, drugarski angažman u našoj kampanji pretvorili borbu za opstanak u festival optimizma. Bez lažne skromnosti možemo reći: Lupiga nikad nije bila jača, naša redakcija odavno nije imala ovoliko elana i volje za rad. U kampanji nismo dobili samo novac. Dobili smo krila.
Hvala vam za sve, ostanite s nama.
20.01. 2018. Vaša Lupiga
________________________________________
Dragi ljudi na svim stranama svijeta, na istoku, sjeveru, zapadu i jugu. Lupiga je uspjela!
Uspjeli smo u deset dana doći do cilja i osigurati polovicu minimalnog iznosa za osnovno funkcioniranje redakcije. Na Indiegogo platformi ostalo nam je još 21 dan kampanje. Moramo priznati, takav val solidarnosti nismo očekivali. Nismo očekivali da toliki broj ljudi i organizacija razumije kakvu potrebu društvo ima za slobodnim novinarstvom, za novinarstvom bez gazde. Nismo znali da je Lupiga u ovakvoj mjeri prepoznata kao adresa takvog novinarstva.
Znali smo koliko smo čitani, ali nismo, međutim, znali da među našim čitateljima i čitateljicama ima toliko onih kojima je do Lupige stalo do te mjere da su iz vlastitog džepa spremni financirati naš rad. Podcijenili smo i sebe i vas. Podcijenili smo činjenicu da ima dovoljno razboritih ljudi, koji ne pristaju na pranje mozga. Priznajemo da smo iznenađeni i zatečeni. Zahvaljujući vašoj podršci, u novu godinu ulazimo mirniji i hrabriji, ali i ambiciozniji da se posvetimo novinarstvu do kojeg nam je svima stalo.
Sada nam nije ostalo ništa drugo nego da idemo do kraja. Ono što prikupimo do 19. siječnja, do kraja kampanje, mogao bi biti jedini izvor financiranja do neodređeno udaljenog nam datuma. Stoga ćemo postaviti novi cilj, dodatnih 9.999 dolara. Uspijemo li skupiti i ovaj iznos, što bi za naše pojmove i financijske okvire u kojima se trenutno krećemo bilo ravno znanstvenoj fantastici, sav novac utrošit ćemo na angažman novih autora, koji su na našim prostorima također prepoznati kao adresa dobrog i beskompromisnog novinarstva. Imena autora i autorica koji su do sada objavljivali na Lupigi nećemo bacati pred vas kao mamac, jer svaki autor i autorica podjednako su nam važni. Baš kao i svaki čitatelj i svaka čitateljica. Možemo vam tek garantirati da ćete od ljudi koji pristanu na suradnju s Lupigom dobiti iskrene i argumentirane stavove. S nekima od njih ćete se složiti, s nekim drugima nećete, ali i u jednom i u drugom slučaju bit ćete sigurni da ste pročitali autentično mišljenje, iza kojeg ne stoje zadnje namjere kao što su reklamiranje, prikrivanje, manipuliranje i sve ono čega smo se u javnom prostoru nagledali za deset života.
Idemo dalje s kampanjom, zato jer želimo biti snažno prisutni u javnom prostoru, zato jer želimo biti jaki, zato jer želimo stajati na položajima s kojih su gazde većine medija i njihovi politički i kontroverzni poduzetni partneri odavno naredili povlačenje. Idemo dalje zato jer vidimo da nas ima i zato jer ovu priliku ne možemo propustiti. Znamo da iduću nećemo dobiti tako skoro. Ima nas! Još uvijek nas ima dovoljno!
#ImanasJOŠ
*** Lupigi možete donirati i izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku. Cijenimo svaku podršku.
________________________________________
(Scroll down for the English or Deutsch version!)
"Slobodno novinarstvo može biti dobro ili loše, ali posve sigurno je da bez slobode novinarstvo ne može biti ništa drugo osim loše." Tako je govorio Albert Camus, filozof, pisac i veliki novinar. Prije 16 godina, kad smo počinjali, velike nam riječi nisu značile ništa. Činilo nam se da svijet funkcionira baš kako treba funkcionirati. U internet klubu Lupillus napravili smo portal Lupiga.Com. Tadašnji početnici iz gradskih rubrika kod nas su napisali prve kolumne i stekli prve redovne čitatelje. Tu je Edo Maajka bacao prve zagrebačke rime, Marčelo iz Beograda slao prve literarne pokušaje. Tu su na grubom brušenju bili današnji televizijski producenti i svoje talente otkrivali sadašnji audio-vizualni stručnjaci. Neki su ubrzo lansirani među zvijezde, a Lupiga je već 2004. godine dobila nagradu VIDI Top ten u kategoriji medija.
Pred nama se otvarao jasan put ka uspjehu, možda i zaradi: pisati kratke tekstove o svemu i svačemu, s naglaskom na plitke afere i duboke dekoltee. Tako smo se mogli nadati nekoj zaradi. Ali, nismo mogli pisati kratke vijesti, naročito ne o plitkim aferama i dubokim dekolteima. Nismo tako zamišljali novinarstvo. Bila bi to uvreda svemu u što smo vjerovali: uvreda Feralu i lavovskoj novinarskoj borbi Drage Hedla, raskošnom stilu Igora Mandića, rečenici Veselka Tenžere, građanskoj hrabrosti Ankice Lepej, znatiželjnom, istraživačkom duhu Jasne Babić...
Na "pravom" poslu radili smo udarnički, u slobodno vrijeme na Lupigi - volonterski. I tako 12 godina. Lupiga je bivala sve veća i veća. I onda dolazi ta 2013. godina kada smo dobili potporu Ministarstva kulture. Naša mala neprofitna medijska scena je jačala. Sa skromnom državnom potporom izrastao je cijeli niz medija bez lažnih vijesti i dubokih dekoltea. Zanimalo nas je istraživačko novinarstvo, mukotrpno kopanje po troškovima Katoličke crkve, skandalozne privatizacije, nestale tvrtke, Todorić u vrijeme dok je u džepu imao ministre i premijere, zapostavljena kultura i umjetnost,pregaženi u ovom sistemu, rodna, nacionalna i ekonomska ravnopravnost… Čitanost je rasla. Najbolji je to dokaz da društvo ne traži samo guzice i sise.
Kada je jedna garnitura smijenila drugu, mi smo bili prvi na dnevnom redu. Novinarstvo kakvo mi želimo njegovati nije po ukusu moćnih. Ne treba istraživati, treba zabavljati; ne treba kritizirati, treba kombinirati. Ne treba zabadati nos u tuđe poslove i propitivati kakvo smo društvo stvorili i kakvim ćemo ga ostaviti za svoju djecu.
Nama se, ipak, čini da je novinarstvo "pisanje onoga što drugi ne žele objaviti", a da su "sve drugo tek odnosi s javnošću", kako je to rekao drugi veliki novinar, George Orwell. O da, danas vjerujemo da nam velike riječi o slobodnom novinarstvu nisu ostavljene slučajno. Ostavljene su kao upozorenje. Dobro novinarstvo jest jedan od stupova zdravog društva. Zato želimo pisati o ozbiljnim stvarima, objavljivati istraživačke serijale i prokazivati anomalije našeg društva, društva u kojem je moguće da su ratni zločinci heroji i u kojem politika i kapital nezaustavljivo nasrću na javna dobra. Samo na taj način možemo ga i znamo činiti boljim. Želimo dati prostor ljudima koji imaju što reći i pokazati.
Tijekom godine na izmaku, Lupiga ne samo da je uspjela preživjeti, nego je bila i vrlo vidljiva u javnom prostoru, otvarala teme i davala drugačiji pogled na društvene probleme. U toj su godini dvije naše novinarke - Melisa Skender i Jasna Babić - dobile godišnje nagrade Hrvatskog novinarskog društva.
Živjeli smo na pogon novinarske strasti i podrške prijatelja. Sad se obraćamo vama, našim čitateljima i čitateljicama, simpatizerkama i simpatizerima, svima koji vjeruju da je važno pomoći da se na životu održi jedan slobodan medij.
Želimo vam svakog dana iduće godine predstaviti barem jednu ozbiljnu temu - ozbiljnim tekstom, fotografijom i videom, koji neće sramotiti profesiju. Po jedan dobar tekst svih 365 dana. Novac koji pokušavamo skupiti, naravno, nije dovoljan da pokrije realnu, poštenu, cijenu svih tih tekstova, stoga će Lupiga osigurati ostatak, po principu – pola mi, a pola vi.
Sav prikupljen novac namijenit ćemo isključivo našim suradnicama i suradnicima, kao naknadu za njihov rad. Cilj je da Lupiga ostane neovisna redakcija, koju nitko ne može spriječiti da govori o temama o kojima se u našem društvu izbjegava govoriti - o političkim moćnicima i ljudima koji vjeruju da novcem mogu platiti i javnu šutnju. Danas je jasno da slobodan može biti samo onaj medij čiji su jedini vlasnici njegovi čitatelji i novinari. Medij bez gazde.
Na ovom mjestu zahvaljujemo svim našim kolegama, prijateljima i simpatizerima koji su nam pomogli u pripremi ove kampanje.
Pozivamo u pomoć sve vas koji znate da bez slobodnog novinarstva nema ni slobodnog društva. Nikada nismo jedni drugima bili potrebniji.
Donirajte Lupigu, zajedno ćemo biti glasniji.
*** Lupigi možete donirati i izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku. Cijenimo svaku podršku.
"A free press can, of course, be good or bad, but, most certainly without freedom, the press will never be anything but bad," said Albert Camus, a philosopher, writer and a fellow journalist.
When we started 16 years ago, big words did not mean much to us. It seemed like the world was on the right track. A group of journalists, friends and colleagues who met up regularly at Lupillus, their favorite watering hole in Zagreb, decided to put together Lupiga.com. Rookie journalists would break their first stories and run their first columns on Lupiga, and build a loyal readership.
This was where Edo Maajka, a rapper from Bosnia, put together his first Zagreb rhymes. Marčelo from Belgrade sent us his first literary attempts. This is where some of today's TV producers tested their journalistic prowess, and some audio-visual artists discovered their talents. Some of them ended up launching star-studded careers, and by 2004 Lupiga won the VIDI Top ten media award.
A path to success was opening for us, to big money perhaps: all we needed to do was write short stories about everything and nothing, about shallow corruptive affairs and deep cleavages. But we don't see journalism that way. It would be a disgrace to everything we believe in; an insult to Feral Tribune and the persistent fight of our colleague Drago Hedl, an affront to Igor Mandic's splendid writing style and to Veselko Tenzera's sentences, a slight to whistleblower Ankica Lepej's citizen courage, an indignity to Jasna Babić's curiosity and investigative spirit.
At our "real" jobs (read: full-time day jobs) we worked like hell – but our free time and our passion belonged to Lupiga. It continued for the next 12 years. Lupiga grew bigger and bigger. Then came the end of 2013, and for the first time Lupiga received a grant from the Ministry of Culture. Out small nonprofit community began to thrive. With just a small financial injection, we created a brand new media environment – a website that rose to prominence without fake news or „titty bait“.
We were into investigative journalism, digging through Catholic church finance, scandalous takeovers of public companies, an industry brought to its knees. We wrote about Croatian oligarchs, the neglected cultural scene, about people being run over by the system, about gender, national and economic equality – and our audience grew. And it was the obvious proof that the public isn't only interested in tits and ass.
When the political climate shifted, free media was the first to face cuts. Journalism as we see it did not satisfy the tastes of those in power. They fancy entertainment over journalism, obscure arrangements over vocal criticism. We're not supposed to stick our noses into their businesses or question what kind of society we are leaving to our children.
But for us, it seemed that journalism "is printing what someone else does not want printed“ and that „everything else is public relations”, like anoother great journalist, George Orwell, said. Today we know that those words were not left to us by chance. They were left to us as warnings. Free press is one of the supporting pillars of a healthy society – but a pillar that needs support as well. That's why we want to write about what matters, in-depth investigative stories, pointing out anomalies in society – a society that allows convicted war criminals to become heroes, while politics and big money exploit public good.
It's the only way we can make it better. By providing space – and a platform – for people who have something to say.
In the year we leave behind, Lupiga not only managed to survive, but offered new perspectives, opening important discussions. Two of our journalists, Melisa Skender and Jasna Babić, received the annual awards of the Croatian Journalism Society.
Lupiga was driven by journalism, passion and support from friends and colleagues. Now we come to you, our readers, sympathizers, all of you who believe that keeping free media alive is important.
Lupiga wants to provide you with at least an article, a photograph or video that counts, every day, 365 times a year. The amount we are asking for will not cover a fair price for the authors, but it does cover half. It will be spent on our contributors, as a pay for their work. The goal is to keep Lupiga independent, resistant to pressure from those who think that silence can be bought. It is clear that the only free media is the one owned by its readers and journalists. A media outlet – without a big boss.
A big thank you to all of our colleagues, friends and sympathizers that helped us prepare this campaign, helping us reach out to people aware of the fact that without free press there is no free society. We need each other.
Donate to Lupiga, so we can be louder together!
*** You can contribute to Lupiga by donating directly to our bank account, by payment slip or e-banking. All the details can be found on this link. We appreciate your support.
Kurze Version
Liebe Freunde,
die Pressefreiheit in Kroatien (EU-Mitglied seit 2013) wird auf subtile oder auch weniger subtile Art regelmäßig unterwandert. Die unabhängigen Internetportale in dem kleinen, aber leider politisch und vor allem rechtsstaatlich nicht besonders stabilen Land an der Adria kämpfen ums Überleben, etwa das Portal für kritischen Journalismus Lupiga, dessen Crowdfunding-Kampagne ich gerne unterstütze. Eine Erklärung in englischer Sprache ist im beigefügten Beitrag im zweiten Teil zu lesen.
Attraktive Preise warten auf großzügige Unterstützer, etwa Eintrittskarten für das wunderbare Filmfestival in Motovun/Istrien oder ein Glas Rotwein im Café Jazz in Frankfurt... Aber Ihr könnt Lupiga auch mit dem Teilen dieser Nachricht helfen.
*** Sie können Ihre Spende direkt auf unser Bankkonto, per Einzahlungsschein oder E-Banking einzahlen. Einzelheiten finden Sie unter diesem Link. Wir danken Ihnen für Ihre Unterstützung!